Sve je išlo po planu. Kontrolisana
ishrana, trčanje 4 puta nedeljno, 5 kilometara za 35 minuta, jutarnje vežbanje
svaki dan, samo subotom kafana... A onda su došli praznici. Bio sam izvan
Beograda, s prijateljima u jednoj vikendici. Imao sam maglovite i nerealane
planove da ću tamo naći gde da trčim i vežbam. Kako su dani prolazili, ja sam
samo gledao kako se ti krhki planovi gube u magli roštilja i piva. I poneke
rakije. U stvari, mislim da je preciznije reći da sam pokušao samoubistvo
hranom i pićem. Nije mi uspelo, očigledno, i našao sam se kod kuće, umoran, i
posle devet dana neumerenog života, veoma neraspoložen za povratak na stari
režim treninga.
Ipak, imao sam jednu svetlu tačku u
celoj ovoj situaciji. Bio sam ubeđen da sam dobio najmanje 5 kg za vreme
praznika, međutim, jedva da sam se ugojio dva kilograma. Kako? Nemam pojma.
Verovatno mi se ubrzao metabolizam tokom svih prethodnih meseci vežbanja ili
tako nešto. U svakom slučaju, osećao sam
se kao da sam dobio bar pet. I bar toliko mi je bilo teško da krenem na
trčanje. Ipak, naravno, ja sam veliki dečko koji ume sebe da natera da uradi
ono što treba da se uradi.
Otišao sam da trčim i pretrčao sam
i prehodao 3 km za 30 minuta. To je skoro duplo lošije od onoga što sam radio
pre samo 10 dana. Kondicija se teško stiče, a lako gubi, i to sam sada i
praktično naučio. Što se sklekova, trbušnjaka i propadanja tiče, tu nisam
nazadovao, sve sam mogao da uradim kao i pre, istina malo teže. To znači, posle
trčanja 75 sklekova, 150 trbušnjaka i 50 propadanja. Malo mi se vrtelo u glavi
posle, ali dobro, važno je da sam uradio.
Od mog povratka u Beograd sad je već prošlo 7 dana, i danas, odnosno kad
završim ovaj post, mislim da ću uspeti da se vratim na 5 km za 35 minuta. O
tome ću vas naravno obavestiti u sledećem postu.
U svakom slučaju, moje iskustvo sa
ovih praznika je da postoje dva načina. Jedan je da se pažljivo isplanira
vežbanje na nekom novom mestu, na tom koje idete, da se proveri kakve staze za
trčanje i uopšte uslovi za vežbanje postoje ili mogu da se stvore, i da se onda
u skladu s tim vežba i trči. Tada će sve biti okej. Ili da se apsolutno ne
razmišlja o vežbanju za to vreme, da se čovek opusti i ništa ne radi, ali kad
se vrati, da se pripremi da će mu biti teško i da ne kuka nego da gleda da se što pre vrati
u formu. I onda je opet sve okej.